Postoji duga tradicija da se vidi budućnost gradova u utopijskom ili distopijskom svjetlu i nije teško dočarati slike u nijednom režimu za gradove za 25 godina, piše Eric Woods.
U vrijeme prilikom predviđanja onoga što će se dogoditi sljedećeg mjeseca teško je, misleći da je potrebno 25 godina zastrašujuće i oslobađanje, posebno kada razmatra budućnost gradova. Više od decenije, pokret pametnog grada pokrenuli su vizije kako tehnologija može pomoći da se pozabavi nekim od najnovijeg urbanih izazova. Pandemić Coronavirus i sve veće priznavanje utjecaja klimatskih promjena dodali su novu hitnost na ova pitanja. Zdravlje građana i ekonomski opstanak postali su egzistencijalni prioriteti za gradske lidere. Prihvaćene ideje o tome kako se gradovi organiziraju, upravljaju i nadgledaju su prevrnute. Pored toga, gradovi su se suočavaju sa proračunima i smanjene porezne osnove. Unatoč tim hitnim i nepredvidivim izazovima, gradski čelnici realiziraju potrebu da se bolje obnovi da osigura otpornost na buduće pandemije, ubrzavaju prelazak na gradove nula-ugljika i baviti se grubim socijalnim nejednakostima u mnogim gradovima.
Preispitivanje prioriteta grada
Tokom COviD-19 krize, neki pametni gradski projekti odloženi su ili otkazani, a ulaganja su preusmjerena na nova prioritetna područja. Uprkos ovim neuspjehom, osnovna potreba za ulaganjem u modernizaciju urbane infrastrukture i usluga ostaje. Guidehouse Insights expects the global smart city technology market to be worth $101 billion in annual revenue in 2021 and to grow to $240 billion by 2030. This forecast represents a total spend of $1.65 trillion over the decade. Ova će se investicija raširiti na svim elementima gradske infrastrukture, uključujući energetske i vodene sisteme, transport, zgradu nadogradnje, internetskih mreža mreža i aplikacija, digitalizaciju državnih usluga i analitičke mogućnosti i analitičke mogućnosti i analitičke mogućnosti.
Ove investicije - a posebno one napravljene u narednih 5 godina - imat će dubok utjecaj na oblik naših gradova u narednih 25 godina. Mnogi gradovi već planiraju biti ugljični neutralni ili nulti ugljični gradovi do 2050 ili ranije. Impresivno kao takve obveze mogu biti, što im stvarnost zahtijeva nove pristupe urbanoj infrastrukturi i uslugama omogućili su novi energetski sustavi, građevinske i transportne tehnologije i digitalni alati. Također su potrebne nove platforme koje mogu podržati suradnju među gradskim odjelima, poduzećama i građanima u transformaciji u ekonomiju nula-ugljika.
Pošta: May-25-2021